reganomika (engl. reaganomics), popularni naziv za ekon. politiku za mandata amer. predsjednika R. W. Reagana (1981–89); označava praktičnu primjenu ekonomike ponude (engl. supply-side economics). Kraj 1970-ih i poč. 1980-ih obilježilo je istodobno pojavljivanje inflacije i recesije, tzv. stagflacija (stag[nacija] + [in]flacija), odn. incesija (in[flacija] + [re]cesija). Budući da takvo stanje nije bilo rješivo do tada poznatim ekon. modelima, Reaganov ekon. tim prigrlio je ekonomiku ponude koju su potkraj 1960-ih i poč. 1970-ih razvili R. Mundell i Arthur Laffer. Temeljna zamisao bila je potaknuti aktivnost privatnoga sektora kako bi se povećala agregatna ponuda, čime bi se istodobno snizile cijene i povećala ekon. aktivnost. Osnovna mjera te politike bilo je smanjivanje poreza, kako za poduzeća, tako i za najbogatije slojeve, što je Reaganova administracija učinila poreznim zakonom iz 1986. Posljedično povećanje ekon. aktivnosti (realno 3,6%) omogućilo je privatnomu sektoru da investira u inovacije, a one su posebice utjecale na razvoj informacijske i telekomunikacijske tehnologije, te velik rast ekon. aktivnosti SAD-a u drugoj pol. 1990-ih. Sličnu ekon. politiku u 1980-ima provodila je i brit. premijerka M. Thatcher (ekon. politika često nazivana tačerizmom, engl. thatcherism).