Badurina, Srećko, šibenski biskup (Lun na otoku Pagu, 12. V. 1930 – Zagreb, 17. IX. 1996). Franjevac trećoredac od 1946., studij teologije pohađao u Zagrebu i Splitu; za svećenika zaređen 1952. u Zadru. Doktorirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1965., specijalizirao moralnu teologiju na Papinskom sveučilištu Alfonsianum u Rimu. Gvardijan samostana u Odri i ravnatelj tamošnje srednje škole (1968–74), profesor na Katehetskom institutu pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu; generalni vizitator i kustos provincije, član Prezbiterijalnog vijeća Zagrebačke nadbiskupije, profesor moralne teologije na Visokoj bogoslovnoj školi u Rijeci (1974–88), gvardijan samostana na Pehlinu u Rijeci. Imenovan je 1987. šibenskim biskupom. Kao biskup bio je osobito cijenjen zbog svoje mudrosti, uravnoteženosti, izvanredne pastoralne revnosti i evanđeoskog svjedočenja, što se posebice očitovalo tijekom Domovinskoga rata, kada je velik dio Šibenske biskupije bio okupiran. Djela: Prema novoj zrelosti: razmišljanja i razgovori o vjeri i Crkvi, biskupstvu i redovništvu (1989), Putovima obnove Trećega samostanskog reda svetoga Franje (1996), Sugovornik vremena (1997).
