Raffi [rafi'] (pravo ime Hakob Melik-Hakobjan), armenski književnik (Pajadžuk, Iran, 1835 – Tbilisi, 25. IV. 1888). Učitelj u armenskim narodnim školama. Pisao je romane, pripovijetke, putopise, povijesne tekstove, pjesme te novinske članke na različite teme. Vjerovao je u prosvjetiteljstvo kao način rješavanja socijalne nepravde; zaokupljen nacionalnom tematikom i tegobnim životom Armenaca pod tuđinskom vlašću. Predstavnik je armenskoga romantizma. Romani: Salbi (1867), Džalaleddin (1878), Davit-beg (1881–82), Iskre (Kajcer, I–II, 1883–87), Bezumnik (Khent, 1889) i drugo.