poimanje, u filozofiji, sagledavanje nečega sve do temelja na kojem ono počiva, spoznavanje uzroka (bîti) bitka nekoga bića. Tijekom poimanja zanemaruju se sva kontingentna (slučajna, ne-nužna) svojstva jednoga roda bića (apstrakcija) i pozornost se usredotočuje na invarijantni, bitni sadržaj dotičnoga roda. Dok intuitivno poimanje podrazumijeva izravno »sagledavanje bîti« putem »stavljanja u zagrade« svih nebitnih objektivnih svojstava, ali i svih subjektivnih predrasuda o danome predmetu, intelektivno, posredno poimanje polazi od zrenja pojedinačnih svojstava neke stvari koja se podvode pod jedan viši rodni pojam (npr. bijele stvari pod rod »bijelo«). Međutim, u apsolutnom smislu, poimanje ne mora pratiti nikakav osjetilni sadržaj: ono je tada čisto samopoimanje pojma kroz cjelokupnu izvanjsku zbilju kao njegov drugobitak (G. W. F. Hegel).
