pisanice (također pisanci, šarena jaja, uskrsna jaja), ukrašena, tvrdokuhana ili ispuhana jaja (najčešće kokošja), koja se pripremaju za Uskrs. Običaj ukrašavanja i poklanjanja jaja bio je poznat diljem Europe, osobito u Germana, Skandinavaca i Slavena, a starost mu je potvrđena i arheološkim grobnim nalazima. Pretpostavlja se da se temelji na vrlo raširenu vjerovanju kako je svijet nastao iz jajeta, koje, uz to, mnogi narodi smatraju simbolom periodične obnove prirode i ponovnoga rođenja. I u kršćanstvu je jaje simbol novoga i vječnoga života što ga je Isus uskrsnućem omogućio ljudima. – U hrvatskoj se tradicijskoj kulturi običaj zadržao do danas. Jaja se najčešće boje te ukrašavaju različitim ornamentima. Nekada su se upotrebljavale isključivo domaće biljne boje (dobivene od broća, ljuske od luka, koprive, različitih trava ili kore s debla oraha, johe ili hrasta), a poslije i kupovne, anilinske. Ukrašavalo se s pomoću voska koji se na jaje nanosio prije bojenja, posebnom pisaljkom u obliku lijevka ili glavicom pribadače; ta je tehnika omogućivala i dobivanje višebojnog ornamenta. Urešavalo se i struganjem već obojenoga jajeta nožićem, britvom ili iglom, kao i izjedanjem kiselinom uz pomoć trijeske ili pera, također ostavljanjem u mravinjaku, gdje su djelovanjem mravlje kiseline nastajali apstraktni ukrasi. Jaja su se također opletala svilom, raznobojnom vunom ili koncem. Ornamenti su bili većinom geometrijski (točkice, spirale, rozete, vitice, zvijezde, lepeze i sl.), često biljni (listovi, crnogorične grančice, cvjetovi, lozice), a rjeđe životinjski likovi (leptiri, ptice, pilići). Uobičajeni su bili i natpisi: mjesto nastanka, ime autora ili osobe kojoj je pisanica namijenjena, ljubavna poruka i sl. Osim što su se poklanjale (rođacima, susjedima, osobama do kojih je nekomu stalo), pisanicama se i igralo. Najpoznatije je bilo međusobno udaranje (tucanje), a jaje bi pripalo onomu koji ga je drugome probio. Pisanice su bile i obvezan rekvizit u nekim tradicijskim običajima. (→ posestrimstvo)
