Piljnjak (Pil’njak) [p’il’nja'k], Boris Andrejevič (Andreevič, pravo prezime Vogau), ruski pisac (Možajsk, 11. X. 1894 – u zatočeništvu, 21. IV. 1938). Podrijetlom povolški Nijemac. Objavljivao od 1915; nakon romana Gola godina (Golyj god, 1922) postao jedan od najosporavanijih sovjetskih autora. Predbačen mu je prikaz prevrata kao »stihije«, zastupanje ruske starine, a roman je zapravo uveo konstruktivna načela montaže raznovrsnih fragmenata oko likova propale vlasteoske obitelji u »vijavici« građanskoga rata. Oko zbivanja 1919. roman sažimlje s jedne strane bestijalnost »crvene« vojske, a s druge čežnju za ljubavlju čak u »kožnatih kaputa«, boljševika, nadasve pak neshvaćanje nove civilizacije u očima nepismenoga puka, podložnoga sujevjerju. Vrlo je oštro napadana Pripovijest neugašene mjesečine (Povest’ nepogašennoj luny, 1926) s aluzijama na »prisilnu« smrt zapovjednika Frunzea, ali je tek roman Mahagonij (Krasnoe derevo, 1929), objavljen u Berlinu, izazvao pravu hajku pa se autor pravdao preradbom u djelo o socijalist. »izgradnji« – Volga utječe u Kaspijsko more (Volga vpadaet v Kaspijskoe more, 1930). Niz novela i roman Strojevi i vuci (Mašiny i volki, 1925) svjedoče o »montažnom« značenju mnogih djela. Simbolična je sinteza romana Dvojnici (Dvojniki) ostala dugo nepoznata ruskom čitatelju. Polazeći od poetike A. Bjeloga i A. M. Remizova, Pilnjak je i sam postao najutjecajnijim ruskim prozaikom 1920-ih godina.
