Petrić (Petris, Petricius, Petrišević), hrvatska plemićka obitelj s Cresa. Prema predaji, prvi član obitelji zabilježen na Cresu bio je Petar Lepa (Lipa), koji je stigao u pratnji hrvatsko-ugarskoga kralja Bele IV. Arpadovića pri njegovu bijegu pred Tatarima 1242., iako je poznato da kralj nikada nije bio na Cresu. Talijanski prirodoslovac i putopisac A. Fortis u XVIII. st. navodi da su Petrići došli iz Osora u Cres, ali za to također nema potvrde u izvorima. Petrići se na Cresu najranije spominju u ispravi iz 1276. Njihov prvi poznati član bio je Stjepan (spominje se 1387–1405), a njegov sin Dragonja u svojoj oporuci navodi kako su oni potomci Dobrice. Creska se obitelj Petrić već u XIV. st. počela dijeliti na više ogranaka i koristiti različite oblike grbova, tako da je danas na Cresu najviše sačuvanih heraldičkih simbola upravo te obitelji. Njezini su članovi bili patroni gotičke crkve u naselju Caisole (lat. Caput insulae, današnje mjesto Beli), u kojoj su djelovala glagoljaška braća sv. Antuna. Članovi obitelji posjedovali su otočić Plavnik, smješten blizu istočne obale Cresa, koji je bio iznimno vrijedan zbog pašnjaka. O imovinskom stanju creskih Petrića najbolje svjedoči podatak iz 1553. prema kojem je obitelj imala veći prihod od same creske općine. Također su najčešće od svih obnašali počasti općinskih glavara i biskupskih vikara. Najpoznatiji pripadnik te obitelji u XVI. st. bio je filozof Frane, sin Stjepana i Marije Lupetine, rođakinje M. Vlačića Ilirika. Njegov suvremenik i rođak Andrija bio je skladatelj (→ patricij, andrija). U istom je stoljeću djelovao i Antun, koji je obnašao dužnost generala franjevačkoga reda, imao naslovnu titulu biskupa Patrasa te biskupa istarskoga Novigrada. U XVII. st. istaknuti članovi obitelji bili su mletački kapetan Jakov i propovjednik Ivan Jakov, a u XIX. st. odvjetnik Marko. Potomci obitelji i danas žive na Kvarnerskim otocima i u drugim dijelovima Hrvatske.
