Petričević, Anka (Sestra Marija od Presvetoga Srca), hrvatska književnica (Lovreć, 2. I. 1930 – Split, 23. VII. 2023). Diplomirala na Filozofskom fakultetu (1955) i na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove (1975) u Zagrebu. Klarisa, od 1956. živila u samostanu sv. Klare u Splitu. Utemeljiteljica (1975) i urednica biblioteke asketsko-mističnih djela Symposion. Pisala pjesme duhovno-religijskoga, zavičajnog i domoljubnoga nadahnuća (Stazama ljubavi, 1961; Nedopjevana pjesma, 1964; Sagni se, majko, 1967; U noći, 1970; Alvernija, 1982; More sjaja, 1983; Otkupiteljeva ljubav, 1986; Tužaljke, 1989; Molitve srca, 1993; Dosegnuh svoj sjaj, 1994; Moj vječni izvor, 1996; Sveta žrtva, 2000; Zov vječnih vrhunaca, 2001; Hrvatska, zemljo moja, 2001; Estera, 2004; Vječni izvor života, 2006., i dr.), meditativnu i autobiografsku prozu (Tornju bjelokosni, 1988; Žeđa za vječnom ljubavlju, 1990), drame (Juriš na sinjsku tvrđavu, 1971; Pokrštenje Ilira i Hrvata, 1976), studije i eseje. Zastupljena je u mnogobrojnim antologijama hrvatskog pjesništva.
