pergola (talijanski < latinski pergula: balkon).
1. U vrtnoj arhitekturi, otvorena sjenica sastavljena od niza usporednih kamenih stupova spojenih ravnom, obično drvenom gredom ili žicama od kovine. Obrasla je biljkama penjačicama, najčešće vinovom lozom. Uobičajen element vrtne arhitekture od renesanse u zemljama Sredozemlja, napose u Italiji; u Hrvatskoj uglavnom u jadranskom pojasu. U funkcionalističkoj arhitekturi pergola je čest element krovne terase.
2. U agronomiji, konstrukcija za podupiranje vinove loze ili drugih uzgojenih biljaka penjačica, sastavljena od dvaju redova okomitih nosača, na gornjem kraju spojenih vodoravnim elementima, na visini dovoljnoj za prolaz osoba.
