struka(e):

autobiografija (auto- + biografija), opis vlastitoga života, pisan u obliku pjesme, pisma, putopisa, dnevnika, eseja, intervjua, romana i sl., u 1. ili u 3. licu, ispovjednim, humorističko-satiričnim ili neutralnim stilom. Temelji se na činjenicama ili dojmovima, a ima administrativnu, publicističku, umjetničku ili znanstvenu svrhu. Autori su uglavnom istaknute javne osobe. Glavni su problemi u pisanju autobiografije zaborav i više ili manje svjesno prilagođivanje slike o sebi prema vlastitim željama ili očekivanjima drugih. Teorija, koja se za autobiografiju posebno zanima od sredine XX. st. i koja je nejedinstvena u određivanju njezina statusa, od autobiografije zahtijeva jedinstvo pripovjedača i predmeta te vjerodostojnost i provjerljivost, čime se pokušava odvojiti od njoj srodnih oblika (biografije i memoara).

Najbliže pojmu autobiografije smatraju se »Meditacije« Marka Aurelija (II. st.), a za prvu se uzimaju Augustinove »Ispovijesti« (IV. st.) kao model srednjovjekovne autobiografije. Renesansa potiče zanimanje za vlastiti život (npr. »Život« B. Cellinija), a od XVII. st. autobiografsko pripovijedanje postaje gotovo svakodnevno zahvaljujući tisku. Autobiografija procvat doživljava u XVIII. st., kada je nastala ne samo jedna od najutjecajnijih autobiografija (»Ispovijesti« J.-J. Rousseaua), već i moderni pojam autobiografije. Tijekom XIX. st. profiliraju se mnoge njezine vrste, a među mnogobrojnim autorima bili su J. W. Goethe, G. Sand, J. H. Newman, J. S. Mill, G. Moore, Stendhal, R. Wagner, A. R. Wallace i dr. Početkom XX. st. činjenice padaju u drugi plan, a naglasak je na stilistički posebno oblikovanu prikazu subjektivne svijesti u razvoju, što pak pojedine autobiografije uvodi u područje umjetničke proze (npr. autobiografski roman). U drugoj polovici stoljeća objavljene su autobiografije Ch. Chaplina, M. Gandhija, S. Signoret, Majke Terezije i dr., a autobiografsko pripovijedanje posebno njeguju feministički orijentirane spisateljice 1960-ih i potonjih godina. U popularizaciju autobiografije uključili su se i moderni mediji (film i televizija).

Početci hrvatske autobiografije javljaju se na hrvatskom, latinskom i talijanskom jeziku u XV. i XVI. st. (J. Šižgorić, Jan Panonac, I. Crijević, V. Pribojević, A. i M. Vrančić, F. Petrić i dr.). Općenito se prvom smatra Kašićev latinski životopis »Život Bartola Kašića Dalmatinca...« nastao nakon 1646., objavljen 1940., preveden 1987. kao putopis. Autobiografski su i neki tekstovi P. Vitezovića Rittera, M. de Dominisa, M. A. Kuhačevića, kao i latinska pjesma »Rod Katanić« M. P. Katančića, koja je samo dio njegove nepoznate autobiografije, i dr. Kontinuitet se uspostavlja sredinom XIX. st., sada samo na hrvatskome: Lj. Gaj, M. J. Šporer, P. Preradović, M. Stojanović, J. Freudenreich, A. V. Tkalčević, M. Krešić, S. S. Kranjčević i dr. Na prijelazu stoljeća nastaju autobiografije K. Š. Gjalskoga, J. Kozarca, J. Torbara, V. Klaića, A. G. Matoša i dr. Među mnogima koje su nastale za biografski leksikon nalazi se i autobiografija I. Brlić-Mažuranić, a »Moj život« V. Bukovca tri je puta objavljen (1919., 1925. i 1992). Najraznovrsnije autobiografije nastaju između dvaju svjetskih ratova, uglavnom po narudžbi, a pojavljuju se i prve kritičke refleksije o tome žanru (T. Ujević). Autori su uglavnom književnici (D. Šimunović, M. Jurić-Zagorka, F. Mažuranić, V. Vida, M. Krleža, V. Car Emin, J. Kosor, J. Benešić, M. Budak, S. Kolar), ali i drugi (I. Kršnjavi, J. Bach, S. Radić, M. Breyer, M. Kombol, N. Andrić, V. Maček i dr.). Suvremeni autori manju važnost pridaju autorovoj osobi a veću samomu činu pisanja (A. Šoljan). Poticaj hrvatska autobiografija dobiva 1980-ih (I. Vrkljan, V. Krmpotić, S. Drakulić), a plodno razdoblje nastavlja se i 1990-ih (P. Pavličić, V. Stahuljak, J. Matanović, G. Tribuson). Istodobno se javlja i teorijsko (M. Velčić, A. Zlatar, V. Biti) i književnopovijesno (V. Brešić) zanimanje za taj žanr.

Citiranje:

autobiografija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/autobiografija>.