pater patriae

pater patriae ili parens patriae [pa'ter ili pa'rens pa'tri·e:] (lat.: otac domovine; roditelj domovine), počasna titula kojom su Rimljani nazivali one koji su osnovali neki grad ili izveli neko izvanredno djelo u interesu države. Prema predaji, tu je titulu dobio Romul. Senat je dao naziv pater patriae Ciceronu, a parens patriae Cezaru; titulu pater patriae koju su ponudili Senat i narod prihvatio je August 2. god. pr. Kr., a odbio ju je Tiberije. Kasniji su ju carevi (koji su dulje vladali) redovito nosili. Tijekom povijesti tako su (službeno ili neslužbeno) nazivali mnoge zaslužne ljude.