Papebroch, Daniel

Papebroch [pa'pəbrox], Daniel (Papebrock, latinizirano Papebrochius, flamanski van Papenbroeck), flamanski isusovac, bolandist (Antwerpen, 17. III. 1628Antwerpen, 28. VI. 1714). Školovanje je započeo u Isusovačkom kolegiju rodnoga grada, a nastavio studijem filozofije u Douaiu (1644–46). U dobi od 18 god. susreo se s J. Bollandom i pristupio isusovačkomu redu. Nakon studija teologije zaređen je za svećenika u Leuvenu (1658), a potom je otišao na službu u Antwerpen. Ondje je od 1660. kao suradnik radio na izdavanju Djela svetaca (Acta Sanctorum) u nekoliko desetaka svezaka. Za potrebe rada na tome kapitalnome djelu putovao je po Njemačkoj, Italiji i Francuskoj. Važan rezultat njegova rada bila je studija Uvod ljubitelja starina oko razlikovanja vjerodostojnoga i lažnoga u starim poveljama (Propylaeum antiquarium circa veri ac falsi discrimen in vetustis membranis, 1675), u kojoj dokazuje da su mnoge merovinške i karolinške povelje, izdane u samostanu Saint Denis kraj Pariza, krivotvorine. To je potaknulo J. Mabillona da napiše djelo O diplomatici (1681), kojim su postavljeni temelji moderne diplomatike. Njih je prihvatio i sam Papebroch, koji se, nakon problema s inkvizicijom, 1709. povukao iz aktivnog rada na Djelima svetaca. Posljednje godine života proveo je u rodnome gradu istražujući njegovu povijest.

Citiranje:
Papebroch, Daniel. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 26. 10. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=46525>.