Osetija, Sjeverna (Severnaja Osetija – Alanija, ruski Северная Осетия – Алания), ruska republika u jugoistočnom dijelu sjevernog Kavkaza; 8000 km² sa 712 877 st. (2010). Sjevernim dijelom pružaju se ravnice i niska bila (Terski hrbat, 703 m; Sunženski hrbat, 926 m), a južnim dijelom do 5033 m visoke planine Velikoga Kavkaza (Kazbek). Klima je umjerena kontinentalna s prosječnim siječanjskim temperaturama u ravnici –4,5 °C, u predgorju –4,0 °C, i srpanjskima u ravnici 24,2 °C, u predgorju 20,4 °C. Godišnja količina oborina u ravnici iznosi 600 do 700 mm, u predgorju 900 mm. Najveća rijeka Terek s pritocima Uruh, Ardon, Fiagdon, Sunža i Gizeldon iskorištava se za umjetno natapanje i za dobivanje električne energije. Ravnica je gotovo sva pod poljoprivrednim kulturama, dok su sjeverni pristranci visokoga gorja obrasli miješanom šumom, iznad koje su subalpski i alpski pašnjaci. U Sjevernoj Osetiji žive pretežito Oseti (65,1%, 2010) i Rusi (20,8%). Službeni su ruski i osetski jezik. Glavni je grad Vladikavkaz (prije Ordžonikidze; 311 635 st. 2010); ostali su veći gradovi: Mozdok (38 748 st.), Beslan (36 724 st.), Alagir (20 949 st.). U gradovima živi 63,8% stanovništva (2010). Oranice obuhvaćaju više od četvrtine ukupne površine. Žitarice (osobito kukuruz) uzgajaju se u ravnici, a industrijsko bilje (uglavnom suncokret), povrće i voće u natapanim krajevima predgorja. Uzgoj goveda, svinja i ovaca. U industriji je na prvome mjestu obojena metalurgija (cink, volfram, molibden), koja se razvila na osnovi bogatih ležišta ruda cinka, olova i srebra u porječju gornjega toka rijeka Uruh i Ardon. Metalna, strojograđevna, elektrotehnička, drvna, građevinska, staklarska i prehrambena industrija; proizvodnja glazbala i alkoholnih pića. Otkrivena su ležišta nafte i prirodnoga plina. Mnogobrojni su termalni izvori i lječilišta.
