oceanski hrbat, uski podmorski planinski pojas koji se proteže približno sredinom oceanskoga dna. Prvo je bio otkriven u Atlantskom oceanu između Sjeverne Amerike i Europe te Južne Amerike i Afrike (nazvan i srednjoatlantskim hrptom), a poslije je dokazano postojanje slične podmorske morfologije i u drugim oceanima. Oceanski su hrptovi mjesta intenzivnoga vulkanizma i seizmičnosti. Prema teoriji tektonike ploča, nalaze se na granici na kojoj se dvije litosferne ploče međusobno odmiču (divergiraju), što omogućuje pritok magme iz Zemljine unutrašnjosti, a time i nastajanje nove oceanske kore. Ponegdje se oceanski hrbat nalazi iznad površine i tvori otoke, npr. Jan Mayen i Bouvet u sjevernom, odn. južnom Atlantiku ili Rodriguez na srednjoindijskom oceanskom hrptu.