obrtna sredstva (također kratkotrajna imovina), u ekonomskoj teoriji i praksi, naziv za dio sredstava (imovine) koji se u pravilu obrne u poslovnom ciklusu unutar jedne godine. Kod obrtnih sredstava očekuje se povrat ulaganja (unovčavanje) sredstava iz poslovanja s dospijećem kraćim od jedne godine. Nakon toga obrtna sredstva ponovno ulaze u poslovni ciklus do sljedeće faze unovčavanja i tako neprestano dok egzistira pravna osoba. U obrtna sredstva ubraja se materijalna (zalihe sirovina, nedovršenih proizvoda, poluproizvoda, gotovih proizvoda, trgovačke robe i dr.) i financijska imovina (kratkoročna potraživanja, kratkoročne vrijednosnice, dani kratkoročni krediti, pozajmice, predujmovi i gotov novac). U stalnom nastojanju povećanja učinkovitosti poslovanja naglasak je na što većem broju obrtaja sredstava tijekom poslovne godine, odnosno na što kraćem zadržavanju sredstava u reprodukcijskom ciklusu. U ekonomiji korištenja resursa veći obrt sredstava smanjuje potrebu korištenja vlastitog i tuđega kapitala, zaduženost i financijske rashode, te u konačnici omogućuje ostvarivanje veće neto dobiti. Već više godina neka poduzeća uspijevaju provesti »teoriju poslovanja bez zaliha«, što im donosi značajne pozitivne učinke. Za osiguranje stabilnog i likvidnoga poslovanja potrebna su trajna obrtna sredstva, tj. iznos obrtnih sredstava koji neprestano kruži u poslovnom sustavu. Njih omogućuju kvalitetni trajni ili dugoročni izvori financiranja, koji se izračunavaju i osiguravaju već prilikom izradbe investicijskih projekata, a provjeravaju periodično, tijekom redovitog poslovanja. Pomanjkanje trajnih obrtnih sredstava može uzrokovati smanjenu likvidnost te u konačnici dovesti i do stečaja pravne osobe.
