struka(e):

Atlas (grčki Ἄτλας, Atlas), planinski masiv u sjeverozapadnoj i sjevernoj Africi. Pruža se između rta Drâa (jugozapadni Maroko) i rta Bon (sjeveroistočni Tunis) u duljini od oko 2000 km tvoreći barijeru između sredozemne obale i Sahare. U sjevernom dijelu Maroka diže se gorje Er Rif; jugozapadno od njega nastavljaju se Srednji Atlas, Visoki Atlas (Toubkal, 4167 m) i Anti Atlas (3304 m) s Marokanskom Mesetom, koja se završava uskom primorskom ravnicom. Sjeveroistočno od Er Rifa, u središnjem obalnom dijelu Alžira, pruža se Tell Atlas (2308 m). Niz kotlina, u kojima su slana jezera (šotovi Chergui /eš‑Šergi/ i Hodna /el‑Hodna/), odvaja ga od Saharskog Atlasa (2328 m) na jugu. U Visokom Atlasu i na Tell Atlasu ima ledenjačkih oblika i velikih krških površina. Atlas leži u području sredozemne i polupustinjske klime. Viši dijelovi na sjeveru primaju 1000 do 1800 mm oborina; južni dio Atlasa te južni obronci planina primaju mnogo manje oborina. U nižim dijelovima prosječna siječanjska temperatura iznosi 10 °C, u obalnom dijelu 6 do 8 °C, a u unutrašnjosti 4 do 6 °C. Prosječne su temperature za srpanj i kolovoz 25 do 26 °C. Veći vodeni tokovi utječu u Atlantski ocean (Rbia, Sebou /Sebu/) i u Sredozemno more (Moulouya, Chéliff /Šelif/); manji bujični tokovi ljeti presuše. Sjeverne pristranke (do 800 m) pokriva sredozemna vegetacija, a južne padine polupustinjska stepa. U višim krajevima vegetacija je alpskog tipa. Šume su u znatnoj mjeri iskrčene (osobito cedar). Atlas obiluje ležištima željeznih, olovnih, bakrenih i cinkovih ruda, kobalta, molibdena, mangana, zlata, srebra, kamene soli, fosfata, nafte. Područje Atlasa nastanjeno je od prapovijesnog doba. Stanovnici su pretežito Berberi.

Citiranje:

Atlas. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/4451>.