Nossack [nɔ'sak], Hans Erich, njemački književnik (Hamburg, 30. I. 1901 – Hamburg, 2. XI. 1977). Potomak ugledne hanzeatske obitelji. Kao književne uzore navodio je H. von Kleista, Ch. F. Hebbela, A. Strindberga, E. Barlacha i A. Camusa; distancirao se od suvremenih književnih skupina (Grupa 47). Jedan od najmaštovitijih, pripovjedački najsigurnijih autora njemačkog poraća. U djelima tematizira mogućnost slobode suvremenoga čovjeka te kritizira društvene pojave 1950-ih i 1960-ih kao što su hladnoratovsko zaoštravanje odnosa velesila i atomska prijetnja, antisemitizam i sl. Djela: zbirka pripovijedaka Intervju sa smrću (Interview mit dem Tode, 1948), romani Najkasnije u listopadu (Spätestens im November, 1955), Nepoznatomu pobjedniku (Dem unbekannten Sieger, 1969), Sretan čovjek (Ein glücklicher Mensch, 1975) i dr. Također je pisao pjesme, drame i eseje.
