Nemezijan, Marko Aurelije Olimpije (latinski Marcus Aurelius Olympius Nemesianus [ma:'rkus aure:'li·us oly'mpi·us nemesi·a:'nus]), rimski pjesnik (Kartaga, kraj III. st.). Pjesnik na dvoru cara Kara (282–283). Prema Historiji Augusti osvojio je nagrade na pjesničkom natjecanju na kojem se natjecao i Karov sin Numerijan, suvladar 283–285. s bratom Markom Aurelijem Karinom; obojici je posvetio didaktički spjev Lov sa psima (Cynegetica) od kojega je sačuvano 325 heksametara u kojima se, bez posezanja za mitološkim imaginarijem i moralističkom poukom, pjesnički obrađuju vrste i uzgoj lovačkih pasa i konja, kao i lovačke sprave (mreže i zamke). Nemezijanu lov, kao prikladna djelatnost za plemenitu dokolicu, predstavlja idiličan uzmak i predah od gradske vreve i pometnje političkoga života. Autor je i četiriju ekloga u bukoličkoj tradiciji Vergilija i Tita Kalpurnija Sikula. Te se pastoralne pjesme odlikuju nostalgičnijim i idiličnijim tonom od Kalpurnijevih, a krasi ih istančana intertekstualnost kojom je pjesnik preoblikovao imena, izraze i čitave stihove svojih uzora, smjestivši ih u nove situacije. Pripisuju mu se i dva fragmenta (ukupno 28 heksametara) spjeva Lov s pticama (De aucupio), ali autorstvo je sporno zbog neklasičnih metričkih i jezičnih osobina. Nemezijanovo je bukoličko pjesništvo doživjelo svesrdnu recepciju u karolinškom srednjovjekovlju pa sve do renesanse.
