Nagy [nα
], Lajos, madžarski književnik (Apostag, 5. II. 1883 – Budimpešta, 28. X. 1954). Studirao pravo u Budimpešti. Počeo je pisati pod utjecajem naturalizma i simbolizma; postupno je, u zrelim djelima, težio objektivnomu prikazu te pokazivao sklonost prema ironiji i crnomu humoru. Uz zbirke pripovijedaka, npr. Mladi ljudi (Fiatal emberek, 1919), značajna je njegova sociografija Kiskunhalom (1934), kao i autobiografija u dva dijela Čovjek buntovnik (A lázadó ember, 1949) i Čovjek bjegunac (A menekülő ember, 1954).