Morana, u slavenskoj mitologiji, božica vegetacijskoga ciklusa, osvete i smrti; personifikacija zime; Perunova kći. Početkom rodnoga razdoblja godine ona je Mara djevojka i mlada nevjesta, zatim postaje osvetnica i konačno, kad stisne zima, Baba Jaga, Baba Ruga ili naprosto Smrt (lat. mors: smrt; možda je od istoga korijena i naziv za demonsko žensko biće moru). Njezinu svadbu s Jarilom naviješta kukavica, a devetero braće kuju za nju zlatni vijenac, prsten i ključ koji otvara grad. vrata; u to doba godine bljesne i prva munja. Kada se sastane s Jarilom u lugu, spozna da joj je brat (deseti Perunov sin), a njihovim ljubavnim spajanjem (praindoeuropski religijski element svete rodoskrvne svadbe) polja će roditi žitom, ploditi se stoka, rađati djeca. Pošto ju Jarilo iznevjeri, Morana zapovjedi braći da ga ubiju kao sivoga konja; božanskom konjskom žrtvom približava se punina žetve, a od dijelova raskomadana konjskog tijela nastaje novi (plod) svijet. Tijekom godine Morana se postupno ukrućuje, suši, dok ne postane sama smrt. U tradiciji slavenskih narodâ sačuvao se običaj da se na kraju zime Morana u obliku lutke baca u vodu ili spaljuje u znak da je moć zime skršena.
