Mitani (Mitanci), indoeuropski narod, koji se u XVI. st. pr. Kr. s iranske visoravni doselio u Mezopotamiju i Siriju, gdje se kao malobrojni vladajući sloj nametnuo domorodačkomu huritskom (subarejskom) stanovništvu. Nakon sloma vlasti Hiksa (XVI. st. pr. Kr.) Mitani su osnovali u gornjoj Mezopotamiji carstvo, koje je očuvalo samostalnost približno do polovice XVI. st. pr. Kr. Središte carstva nalazilo se na gornjem Eufratu, gdje je ležao glavni grad Vašukani (vjerojatno kraj današnjega Ras al-Ayna na rijeci Khabur). Prvi vladar o kojem ima podataka bio je Šutarna I. Carstvo se oko polovice XV. st. pr. Kr. proširilo do srednjega Tigrisa i Sirije. Nakon dugih borbi s Egiptom, Artatama I. sklopio je potkraj XV. st. pr. Kr. mir s faraonom Tutmozisom IV. Dobre odnose s Egiptom održavali su i Artatamini nasljednici Šutarna II. i Tušrata. Mitani se, međutim, nisu više dugo mogli održati pred navalom Hetita pa je Tušratin sin Mativaza morao na kraju, u drugoj polovici XIV. st. pr. Kr., priznati vlast hetitskoga kralja Šupilulijume I. Formalno je carstvo postojalo još neko vrijeme kao hetitska vazalna država. Ušavši u sastav asirske države, izgubilo je samostalnost.
