Milićević, Josip, hrvatski etnolog i muzejski djelatnik (Bihać, 4. VII. 1933 – Pula, 18. X. 2000). Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1962), a doktorirao na Filozofskom fakultetu u Ljubljani (1988). Djelovao je kao kustos Zavičajnoga muzeja Poreštine u Poreču (1970–73) i Etnografskoga muzeja Istre u Pazinu (1973–79). Radio u Institutu za narodnu umjetnost u Zagrebu (1963–68) te istraživao običaje vezane uz tradicijsko privređivanje i druge elemente života i kulture Sinjske krajine, Brača i dr., kao i etnografsko-folklorističku baštinu hrvatske dijaspore u Slovačkoj. U Zavodu za povijesne i društvene znanosti HAZU u Puli (1980–2000) posvetio se istraživanju istarske tradicijske kulture te je objavio radove o graditeljstvu, nošnji, poljodjelstvu, lončarstvu i dr., a osvijetlio je i doprinose nekolicine svojih prethodnika (J. Mikac, S. Cerovac i dr.). Najznačajnije mu je djelo Narodna umjetnost Istre (1988).