Mendele Mojcher Sforim [me'ndele mo'jher sfori'm] (hebrejski: Mendele prodavač knjiga, pravo ime Šalom Jakov Abramovič), židovski pisac (Kapyl’ kraj Minska, 20. XI. 1835 – Odesa, 8. XII. 1917). Prva zapažena djela objavio je na hebrejskome: pripovijest (1863) i roman Očevi i sinovi (Ha-avot ve ha-banim, 1868). Nakon kratke priče na jidišu Mali čovjek (Dos kleyne mentshele, 1864), nastavio je o zgodama, često grotesknima, svojih sunarodnjaka pisati priče, romane, drame koje se odlikuju smislom za humor i lirskim tonovima. Važnija djela: roman Čarobni prsten (Dos vintshfingerl, 1865), drama Porez (Di takse, 1869), satirička alegorija Kljuse (Di klyatshe, 1873) te roman Putovanja i pustolovine Benjamina Trećeg (Kitser masoes Binyomen hashlishi, 1875), panoramski prikaz života Židova u Rusiji. Od 1886., premda je nastavio pisati na jidišu, pisao je i na hebrejskome, na koji je prevodio svoja djela s jidiša. Smatra se jednim od utemeljitelja suvremene hebrejske proze te klasikom književnosti na jidišu.
