Medini, Julijan, hrvatski arheolog (Košute kraj Sinja, 6. XI. 1939 – Zagreb, 4. IX. 1990). Arheologiju i povijest diplomirao 1963. na Filozofskom fakultetu u Zadru, gdje je 1981. i doktorirao. Od 1965. do 1967. radio je u Arheološkom muzeju u Zadru, od 1967. asistent, a od 1987. redoviti profesor na Filozofskom fakultetu u Zadru. Bavio se antičkom arheologijom s težištem na proučavanju religija i kultova. Sudjelovao je u istraživanjima i konzervaciji antičkoga kompleksa u Mulinama na otoku Ugljanu, foruma u Zadru, rimskoga hrama i insula u Ninu. Glavna djela: Kult Silvana u Makarskom primorju (u časopisu Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 1971), Provincia Liburnia (u časopisu Diadora, 1980), Kult Jupitra Dolihena u rimskoj provinciji Dalmaciji (u časopisu Godišnjak ANUBiH, 1982), Autohtoni kultovi u razvoju antičkih religija u rimskoj provinciji Dalmaciji (u časopisu Dometi, 1984).