TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Arnold, Gjuro

Arnold, Gjuro, hrvatski dirigent, skladatelj i glazbeni pisac (Taksony, Madžarska, 5. VI. 1781Subotica, 25. X. 1848). Glazbu učio kod oca i Pála Pöhma, a škole polazio u Kalocsi i Velikom Varadinu. Od 1800. zborovođa župne crkve sv. Terezije u Subotici, gdje je ostao u službi do smrti. Bio je vješt glazbenik, naobražen i ugledan građanin Subotice (vijećnik), gdje je utemeljio zbor i orkestar. Održavao je koncerte i nastupao kao dirigent po Slavoniji i Ugarskoj. Bio je priznati skladatelj pretežno crkvenih djela (ofertoriji, mise, himne, Te Deumi, itd.), a papa Lav XII. podijelio mu je 1826. orden za zasluge. Autor je i svjetovne glazbe (plesovi, uvertire, dvije opere). Najznačajnije mu je djelo Pismenik illiti skupljenje pisama razlicsiti… (1819), opsežna zbirka tekstova crkvenih pjesama Bunjevaca, svojedobno vrlo popularna među slavonskim i srijemskim Hrvatima, koja je poslužila kao važan izvor za Vinac bogoljubnih pisamah M. Jaića (1827).

Citiranje:
Arnold, Gjuro. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 22. 9. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=3955>.