struka(e):
Matanović, Julijana
hrvatska književnica i književna povjesničarka
Rođen(a): Gradačac, BiH, 6. IV. 1959.

Matanović, Julijana, hrvatska književnica i književna povjesničarka (Gradačac, BiH, 6. IV. 1959). Diplomirala je jugoslavistiku na Pedagoškom fakultetu (danas Filozofski fakultet) u Osijeku 1982., gdje je bila zaposlena 1982–93; od 1994. do odlaska u mirovinu 2018. radila je na Odsjeku za kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1998. doktorirala temom o povijesnome romanu u hrvatskoj književnosti XX. st. Od 2021. urednica je književnoga časopisa Republika. Kao književna povjesničarka posebno zainteresirana za hrvatski barok i povijesni roman; studije i eseje skupila je u knjigama Prvo lice jednine (1997) i Krsto i Lucijan (2003), a pogovore djelima hrvatskih i stranih pisaca u knjigama Lijepi običaji (2000) i sumnja.strah@povijest.hr (pogovori II) (2012). Barok iz suvremenosti gledat (1992) studija je o spjevu Uzdasi Mandalijene pokornice Ignjata Đurđevića, a Knjiga o Fabriju (2019) djelo o opusu i životu Nedjeljka Fabrija. Kao književnica velik je odjek u čitatelja postigla proznim knjigama pisanima u razgovornom, ispovjednom tonu i u duhu postmoderne proze na razmeđu fikcijskoga i autobiografskoga, u kojima naglašava žensko iskustvo te najčešće tematizira obiteljske odnose. Velike su naklade u više od deset izdanja postigle nagrađivane zbirke priča Zašto sam vam lagala (1997), Knjiga od žena, muškaraca, gradova i rastanaka (2009) i Samo majka i kći (2012) te roman Bilješka o piscu (2000), dočim je Tko se boji lika još: priprema ispita iz nove hrvatske proze (2008) intertekstualni, metafikcijski roman koji u okvirnoj priči o studentici koja priprema ispit iz hrvatske književnosti spaja različite diskurse i pripovjedne perspektive (naraciju preuzimaju likovi iz raznih književnih djela). Objavila je i knjige feljtona i kolumni, prvotno pisanih za novine, Kao da smo otac i kći (2003) i Laura nije samo anegdota (2005) te zbirke priča O čemu ti to govoriš (2010), Cic i svila (izabrane priče, 2011), Božićna potraga: priče za pod bor (2012), I na početku i na kraju bijaše kava (2014), Djeca na daljinu (2020), kao i knjigu internetskih zapisa Ljuta godina (2019). Piše i djela za mladež (One misle da smo male, 2010., s Ankom Dorić; Rečeno – učinjeno, 2015; Vezanje tenisica s jednom nepoznanicom, 2017).

Citiranje:

Matanović, Julijana. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/matanovic-julijana>.