Marquina [marki'na], Eduardo, španjolski književnik (Barcelona, 21. I. 1879 – New York, 21. XI. 1946). Premda Katalonac, pisao je isključivo na španjolskome jeziku uglavnom drame i lirsku poeziju. Zbog obradbe pitanja sveopće zaostalosti Španjolske početkom XX. st., npr. u zbirci pjesama Španjolski krajevi (Tierras de España, 1914), književna povijest često ga svrstava u tzv. Naraštaj ’98. Njegov je pjesnički izraz u tradiciji španjolskoga modernizma. U dramama je najčešće obrađivao priče iz drevne kastiljske povijesti: Cidove kćeri (Las hijas del Cid, 1908), Marija Hrabra (Doña María la Brava, 1909), Sunce je zašlo u Flandriji (En Flandes se ha puesto el sol, 1910), Terezija od Isusa (Teresa de Jesús, 1933) i dr.