Marković, Dragutin, hrvatski farmaceut i farmakognostičar (Ogulin, 16. X. 1907 – Zagreb, 21. VII. 1955). Diplomirao na Farmaceutskom odsjeku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu (1931), gdje je i doktorirao iz farmakognozije (1934). Bio je profesor kemije droga na Farmaceutskom fakultetu u Zagrebu, zaslužan za razvoj suvremene farmaceutske nastave. Specijalist za mikrometode, osobito Koflerovu metodiku, koju je vrlo uspješno primijenio na skupinama različitih droga, poput onih s antrakinonima i onih s purinskim bazama. Objavio je udžbenik za studente Kemija droga (1949., dopunjeno izdanje pod nazivom Farmakognozija I, 1951) te tridesetak strukovnih radova.
