Mareš [ma'reš], František Václav, češki slavist (Benešov, 20. XII. 1922 – Beč, 2. XII. 1994). Studirao i doktorirao na Karlovu sveučilištu u Pragu, predavao slavensku filologiju na Bečkom sveučilištu, bio zamjenik direktora Instituta za slavistiku Češke akademije znanosti u Pragu, član Češke, Austrijske, Makedonske, Hrvatske i Poljske (Krakov) akademije znanosti. Najveći dio radnoga vijeka (1968–92) proveo u Institutu za slavensku filologiju u Beču. Svjetski ugled stekao je mnogobrojnim radovima s područja paleoslavistike i poredbene slavistike. Posebno se posvetio staroslavenskoj filologiji. Uz to se bavio slavenskom ornitologijom, muzikologijom, liturgikom. Objavio je više od 350 radova i 6 knjiga, među kojima i glasovitu Antologiju staroslavenskih tekstova zapadnoga (češkoga) podrijetla (An Anthology of Church Slavonic Texts of Western (Czech) Origin, 1979). Stekavši iskustvo na velikom Rječniku staroslavenskoga jezika (Slovník jazyka staroslověnského, od 1958) Češke akademije znanosti, Mareš je 1962. pokrenuo međunarodni projekt izradbe rječnika crkvenoslavenskoga jezika svih redakcija. Od studentskih dana zainteresiran i za hrvatsko glagoljaštvo, kontinuirano je surađivao sa Staroslavenskim institutom u Zagrebu, a 1986. preuzeo je i uredništvo Rječnika crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije. Objavio je niz radova vezanih uz staroslavensko-hrvatsku i glagoljsku problematiku, npr. Novljanski odlomak hrvatskoglagoljskog misala (1985), a među lingvističkim knjigama ističe se Dijakronijska fonologija praslavenskoga i ranoslavenskoga (Diachronische Phonologie des Ur- und Frühslawischen, 1968).
