Manu (sanskrt. manu: čovjek), u indijskoj mitologiji, praotac ljudskoga roda i utemeljitelj društvenoga poretka; prvi je prinio žrtvu. Manu se na Himalaji spasio od općega potopa. U brahmanističkim priručnicima svetog i svjetovnoga znanja spominje se slijed od 14 manua (praotaca, vladara), što upućuje na sličnost s nekim semitskim mitovima (→ noa). Mānavadharmaśāstra (Manuov zakonik), najstariji zbornik indijskoga prava (II. st. pr. Kr. – II. st.), čije se autorstvo pripisivalo Manuu, propisuje zakone za pripadnike pojedinih kasta u skladu s brahmanističkim dogmama. Sadašnje doba razdoblje je sedmoga Manua, Vaivasvate, a s njim se u Indiji povezuje priča o svjetskom potopu i o Višnuovu utjelovljenju u liku ribe.
