Mandić, Ante (pseudonim Živko Antić), hrvatski pravnik i političar (Trst, 2. VI. 1881 – Lovran, 15. XI. 1959). Nakon završetka studija prava u Grazu bio je odvjetnik u Trstu, Voloskom i Opatiji. God. 1915., kao predstavnik Jugoslavenskog odbora u Petrogradu (Sankt Peterburg), sudjelovao u organiziranju jugoslavenskih dobrovoljačkih odreda u Odesi. Od listopada 1917. bio je tajnik središnjeg ureda Jugoslavenskog odbora u Londonu, a nakon povratka u Kraljevinu SHS predsjednik Jugoslavensko-češke lige (od 1919) te odvjetnik u Voloskome (1921–37), Beogradu (1937–41) i Opatiji (do 1943). Nakon kapitulacije Italije izabran je za predsjednika opatijskoga Narodnooslobodilačkog odbora, vijećnika ZAVNOH-a te člana predsjedništva AVNOJ-a. Od 1944. bio je predsjednik Oblasnog odbora jedinstvene narodnooslobodilačke fronte Istre i Komisije za ratne zločine Hrvatske, a od ožujka do studenoga 1945. član Kraljevskoga namjesništva osnovanog u okviru Sporazuma Tito–Šubašić. God. 1956. pod naslovom Fragmenti za historiju ujedinjenja objavio je dokumentarnu građu o djelatnosti Jugoslavenskog odbora u Londonu 1914–17.