Maksić, Branko, hrvatski fizičar i meteorolog (Zagreb, 16. X. 1909 – Zagreb, 20. IX. 1966). Diplomirao na Filozofskome fakultetu u Zagrebu iz teorijske mehanike (1933) a doktorirao na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu (1953). Od 1941. radio u Geofizičkom zavodu u Zagrebu, vodio je Geofizički institut (1955–66). Bio je redoviti profesor meteorologije i geofizike na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu (od 1961) i dekan (1959–60) te organizirao poslijediplomski studij iz meteorologije. Predavao je meteorologiju i na Šumarskome te na Arhitektonsko-građevinsko-geodetskom fakultetu. Bio je direktor Instituta za fiziku atmosfere i kozmičku fiziku JAZU, osnovao je meteorološki opservatorij na Medvednici (1959). Od 1961. bio je dopisni član JAZU, urednik časopisa Rasprave za matematičke, fizičke i tehničke nauke i glavni urednik Zbornika meteoroloških i hidroloških radova te član redakcijskog odbora časopisa Glasnik matematičko-fizički i astronomski. Njegov znanstveni rad obuhvaćao je probleme mjerenja niske vlažnosti zraka, teoriju higrografa, svođenje barometrijskoga tlaka na morsku razinu, klimu krša i numeričku prognozu vremena.
