mahāyāna [maha:ja:'na] (sanskrt.: veliko vozilo, velika kola), mlađa, pučko-sinkretistička, sjeverna grana budizma, za razliku od starije, ortodoksne, i južne, hīnayāne (mala kola); razvila se iz hīnayānskih škola mahāsānghike i sarvāstivāde. Naziv »velika kola« dobila je zato što naučava put za oslobođenje svih bića, a ne samo osobno i pojedinačno, kao u hīnayāni. Naglašava etički ideal bodhisattve, koji utjelovljuje sućut (karuṇā) prema svim bićima i ostaje u samsari kako bi im pomogao da se spase. Od sarvāstivāde je preuzela naučavanje o transcendentnoj naravi buddhe, o tri buddhina tijela i o pojmu praznine. Buddhinska je narav imanentna svim bićima i ona mogu dosegnuti svu istinu. Mahāyānska naučavanja sadržana su osobito u sūtrama i vrhunac su indijske i azijske duhovnosti uopće. Razvila se u više škola i prevladala u sr. Aziji, u Kini, Koreji i Japanu.
