TRAŽI DALJE:
STRUKE:

madžaroni

madžaroni, pejorativni naziv za članove i pristaše Horvatsko-vugerske stranke (Hrvatsko-ugarske stranke, osn. 1841), političke organizacije dijela hrvatskog plemstva, čiji su utemeljitelji bili braća Đuro i L. Rauch te turopoljski komes A. D. Josipović. Nasuprot ilircima, koji su zastupali ideju sjedinjenja hrvatskih zemalja i kulturno jedinstvo svih Južnih Slavena, madžaroni su željeli što tješnju državnu i političku vezu između Hrvatske i Ugarske, ograničenje ovlasti Sabora, zahtijevali su uvođenje madžarskog jezika kao službenog u Hrvatskoj. Bili su protiv ilirskoga (štokavskog) narječja, a za održanje »horvatskoga«, tj. kajkavskog narječja. Madžaroni su postali osobito omrznuti nakon događaja u srpnju 1845., kada je došlo do krvoprolića na Markovu trgu u Zagrebu (→ srpanjske žrtve). Naime, kada su na izborima u skupštini Zagrebačke županije, zahvaljujući potpori turopoljskoga plemstva, madžaroni uspjeli pobijediti narodnjake, izbili su nemiri u kojima je vojska ubila ili ranila više civila. Za pokolj su bili optuženi madžaroni i ban F. Haller. Nakon razdoblja tzv. Bachova apsolutizma (1851–61), madžaronski političari okupili su se u Unionističkoj stranci. Temeljno političko stajalište te stranke bilo je da u državnopravnim odnosima Hrvatske i Ugarske 1848. nije došlo do državnopravnoga prekida, pa su zato zahtijevali da Hrvatska sklopi nagodbu s Ugarskom bez postavljanja uvjeta. Takvo stajalište zastupali su unionisti na čelu s grofom Julijem Jankovićem-Daruvarskim i M. Bogovićem na zasjedanju Hrvatskoga sabora u srpnju 1861. Zauzimanjem unionista 1867. bila je sklopljena Hrvatsko-ugarska nagodba, a za hrvatskog bana postavljen je L. Rauch (1867–71). Do velikoga nezadovoljstva u Hrvatskoj došlo je 1870., kada je na mjesto zagrebačkoga nadbiskupa bio postavljen J. Mihalović, koji je bio eksponent peštanske vlade. Na izborima 1871/72. unionisti su bili poraženi od Narodne stranke, ali je 1880. bansku vlast preuzeo unionist Ladislav Pejačević. Madžaronstvo je ponovno ojačalo za vladavine bana K. Khuen-Héderváryja (1883–1903), kada su madžaroni zagovarali nužnost čvršćega političkog i kulturnog vezivanja Hrvatske uz Ugarsku pa su težili i potpunom ukidanju hrvatske autonomije.

Citiranje:
madžaroni. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 19. 9. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=37946>.