TRAŽI DALJE:
STRUKE:

mačevanje

ilustracija
MAČEVANJE, G. Trillini i A. Schmitt na OI u Barceloni 1992.

mačevanje, športska grana u kojoj se muškarci i žene bore u disciplinama floret, mač i sablja. Floret i mač oružja su samo za bodenje, dok se sabljom može i udarati. Borbe se održavaju u dvorani, na borilištu duljine 14 m a širine 1,5 do 2 m. Natjecatelji nose zaštitno odijelo, a na glavi zaštitnu masku (žičanu ili od prozirne neprobojne plastike). Natjecanja su pojedinačna i ekipna. Ekipa ima tri člana. Borbe se u pojedinačnome natjecanju vode u kvalifikacijskim skupinama do pet pogodaka (uboda, udaraca) i traju do 3 min., a u izravnoj eliminaciji do 15 pogodaka i traju 3 × 3 min. Pogotci se registriraju elektron. uređajem, a u tu svrhu natjecatelji nose prilagođenu opremu. Za svako su oružje određene plohe na tijelu na kojima je dopušteno ostvariti bod ili udarac oružjem. – Mačevanje je na programu od prvih OI 1896., a svjetskom prvenstva održavaju se od 1921. U Hrvatskoj su mačevanje u početku podučavali strani učitelji, a sustavno ga je počeo uvoditi F. Bučar potkraj XIX. st. Nastupajući za Austriju, Hrvat Milan Neralić osvojio je brončanu medalju na OI 1900. u skupini profesionalnih učitelja mačevanja. U Zagrebu je 1902. osnovan Prvi hrvatski mačevalački klub, u Sisku se tečaj mačevanja održao već 1903., u Splitu je mačevanje započelo 1911., a u Karlovcu 1920. U razdoblju između dvaju svjetskih ratova u Zagrebu se mačevanje njegovalo i u Herkulesu, Concordiji i Makabiju. Hrvatski mačevaoci prvi su put na OI nastupili 1936. Hrvatski mačevalački savez osnovan je 1939. u Zagrebu. Odmah nakon II. svjetskog rata u Zagrebu su bili aktivni klubovi Mladost i Lokomotiva. Danas u Hrvatskoj postoji 11 klubova. Hrvatski mačevalački savez primljen je u članstvo europskih i svjetskih krovnih organizacija 1992.

Citiranje:
mačevanje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 3. 8. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=37895>.