Machiedo, Mladen

Machiedo [makje'do], Mladen, hrvatski književni teoretičar, esejist, pjesnik i prevoditelj (Zagreb, 9. VI. 1938). Diplomirao (1961) i doktorirao (1979., disertacijom Leonardo da Vinci i poezija) na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je radio kao redoviti profesor talijanske književnosti (od 2011. profesor emeritus). Predavao je i na više talijanskih sveučilišta. Redoviti je član HAZU od 2014. Objavio je više teorijskih, esejističkih i kritičkih djela: Od kanconijera do svemirske nepoznanice (1973), Nepoznati susjedi ili Bliski neznanci (Vicini ignoti, 1992), O modusima književnosti: transtalijanistički kompendij (1996., prošireno izdanje 2002), Umješnost previda / L’art de l’oubli (1997), Pod različitim motrištima (Sotto varie angolazioni, 1997), Duž obale: hrvatske i mletačke teme (1997), Slatkogorka Italija: tri desetljeća s piscima (1999), Skriveni Machiavelli (Machiavelli segreto, 2001), Lice i naličje (Dritto e rovescio, 2002), Preko rubova: između utopije i povijesti (2006) i dr. Dvojezični je pjesnik (Aeroliti, 1982; Na strani dima, 1994; Senza risposta, 1995; Poesie, 2002; Dvostruka milost, 2004. i dr.), a objavio je i više antologija talijanskog pjesništva, među kojima se posebno ističe Zrakasti subjekt: talijanski pjesnici 20. stoljeća (I–II, 2003). U njegovu pristupu literaturi izražena je teorijska opremljenost, analitičnost, erudicija i inventivnost. Dvosmjerni je prevoditelj (Leonardo da Vinci, Michelangelo Buonarroti, D. Campana, E. Montale, C. Pavese, I. Calvino, D. Ivanišević, M. Dizdar, N. Šop i dr.). Dobitnik je više talijanskih i hrvatskih književnih i prevodilačkih nagrada.

Citiranje:
Machiedo, Mladen. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 25. 5. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=37845>.