Ljubuški

Ljubuški, grad u zapadnoj Hercegovini, 36 km jugozapadno od Mostara, BiH (Federacija BiH); 4023 st. (2013; 4198 st., 1991). Leži uz jugoistočni rub Ljubuškoga polja. Galerije slika. Prehrambena industrija, Tvornica namještaja; podrumarstvo. Raskrižje cesta prema Mostaru, Vrgorcu i Čapljini. U blizini (Humac) Franjevački samostan (XIX. st.) s muzejem (osnovan 1884) u kojem se čuva Humačka ploča (XII. st.). – Prvi tragovi ljudske prisutnosti na području današnjega Ljubuškog mogu se pratiti od prapovijesti. Potkraj brončanog ili početkom željeznoga doba to su područje zaposjedali Delmati, a nakon 155. pr. Kr. Rimljani koji su izgradili vojni logor Bigestu. Potom je područje Ljubuškoga potpalo pod vlast države istočnih Gota i Bizantskoga Carstva. Od IX. st. bilo je u sklopu Hrvatske, a od XIV. st. Bosne. Prvi se put Ljubuški spominje 1452. kao posjed hercega Stjepana Vukčića-Kosače. Osmanlije su ga prvi put osvojili 1463., potom trajno 1465. ili 1466. Za Osmanskoga Carstva bio je u sklopu Hercegovačkoga sandžaka kao dio Imotskoga kadiluka (do 1717). Početkom XVIII. st. postao je sjedištem kapetanije. Od 1878. bio je pod austrougarskom vlašću. Za Kraljevine SHS i Jugoslavije Ljubuški kotar nalazio se u sklopu Mostarskog okruga (od 1922), Primorske banovine (od 1929) i Banovine Hrvatske (od 1939), a za NDH velike župe Hum (od 1941). U listopadu 1944. grad su zauzele partizanske postrojbe, a konačno ga oslobodile u veljači 1945. Na početku rata u BiH, u travnju i svibnju 1992. područje Ljubuškoga bilo je izloženo zrakoplovnim i raketnim napadima JNA.

Ljubuški. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 1.4.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=37765>.