Laokoont (Laokont, grč. Λαοϰόων, Laokóōn), prema grčkom mitu, Apolonov svećenik u Troji. Kada su Grci pred Trojom kao tobožnji zavjetni dar ostavili velikoga drvenoga konja, koji je u utrobi krio grčke junake, Laokoont je uzaludno savjetovao Trojancima da konja ne uvode u grad, jer se u tom krije neka varka. Dok se Laokoont spremao za žrtvu Posejdonu, s mora navale dvije goleme zmije i zadave Laokoonta i njegova dva sina, koje je on pokušao spasiti. Taj je dramatski prizor prikazan u II. pjevanju Vergilijeve Eneide i u glasovitoj skulpturi, tzv. Laokoontovoj skupini (danas u Vatikanskim muzejima), koju su polovicom I. st. pr. Kr. izradila tri rodska kipara: Hagezandar, Polidor i Atenodor. Likovna obradba teme o Laokoontu dala je pobudu Gottholdu Ephraimu Lessingu da u jednome svojem spisu (Laokoont ili o granicama slikarstva i pjesništva) raspravlja o pjesništvu kao o umjetnosti riječi i o njegovim sredstvima izražavanja u odnosu prema likovnoj umjetnosti.