kurijalno pismo (lat. curialis, od curia: kurija, vijećnica), poseban tip latinice kojim su pisani dokumenti papinske kurije od VIII. do početka XII. st. Postoje dva tipa kurijalnoga pisma: starije i mlađe. Starije se poklapa s vremenom kada je papinska kancelarija kao materijal upotrebljavala papirus, što je utjecalo i na oblik pisma: slova su široka i velika, osi slova b, d, l neobično su duge, slovo o ima oblik grčke omege. Početkom XI. st. počeo se u papinskoj kancelariji uvoditi pergament umjesto papirusa, što je utjecalo na promjene kurijalnoga pisma. Mlađe se kurijalno pismo, neobično malih slova, koristilo sve do početka XII. st. Lijep primjer mlađega kurijalnog pisma privilegij je pape Benedikta VIII. iz 1022. dubrovačkomu nadbiskupu Vitalisu.
