TRAŽI DALJE:
STRUKE:

kriza

kriza (njemački Krise < latinski crisis: prosudba < grčki ϰρίσıς: odluka).

1. Dubok, sveobuhvatan poremećaj u životu pojedinca ili funkcioniranju društva sa snažnim i više ili manje teškim i trajnim posljedicama; prijelomno, prolazno teško stanje (društvena, politička kriza, ekonomska kriza).

2. U vojnom značenju, stanje povećanog intenziteta neprijateljskoga djelovanja između dvaju ili više protivnika s velikom mogućnošću izbijanja oružanoga sukoba. Obično se brzo razvija i od takve je političke, diplomatske, gospodarske ili vojne važnosti da umiješane strane smatraju opravdanom uporabu vojnih snaga i sredstava za postizanje nacionalnih ciljeva. Zbog teških i dugotrajnih posljedica što ih krize mogu imati na sigurnost i stabilnost pojedine države, regije ili na svjetskoj razini, predviđanje i upravljanje krizom jedna je od najvažnijih zadaća međunarodne zajednice.

3. U medicini, prijelomna faza u tijeku akutne bolesti (npr. zarazne s visokom vrućicom), ili iznenadno pogoršanje neke kronične bolesti (npr. hipertonična kriza u bolesnika s trajno povišenim krvnim tlakom). Od pojave krize bolesnikovo se stanje može poboljšati (obično kod akutnih bolesti), ili pogoršati. Krizno duševno stanje prolazni je psihički kolaps i emocionalni odgovor na neki sukob (npr. akutna potištenost uz strah i klonulost, ili sumorna napetost s mislima o samoubojstvu).

4. U filozofiji, stanje sporenja mišljenjâ ili konflikta koje završava donošenjem nekoga konačnoga suda, odnosno odluke. Dok u grčkome svijetu ima praktično-filozofijsko značenje samoodređenja čovjeka kroz upravljanje i sudjelovanje u javnome životu, kriza u latiniziranom obliku (crisis) dobiva u XVII. st. gotovo izričito logičko značenje suda i prosuđivanja. Potom ona dobiva značenje borbe protiv autoriteta, bilo da on počiva na autoritetu Crkve bilo na moderni i prosvjetiteljstvu (npr. F. Nietzsche i P. Hazard). Krizu modernoga duha E. Husserl produbljuje u krizu europske znanosti koja se sastoji u zaboravu najboljih zasada europske (humanističke) duhovnosti, počevši od antičkoga svijeta pa sve do danas. Kriza stoga u suvremenoj filozofiji označuje unutarnju podijeljenost čovjeka, njegovu mogućnost da odredi samoga sebe i svoj položaj u svijetu koji mu je postao tuđ i kojega on više ne razumije po smislu nego kao puki predmet vlastitoga raspolaganja i iskorištavanja. Dakle, kriza je danas glavni izraz čovjekove lišenosti bîti i njegovih neprestanih nastojanja oko njezina ponovnoga zadobivanja (R. Wisser).

Citiranje:
kriza. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 20. 10. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=34066>.