Krivokapić, Miodrag, hrvatski glumac (Peć, Kosovo, 22. IV. 1949). Nakon završetka studija glume na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu (1975) bio je angažiran u Dramskome kazalištu »Gavella«, a potom je prešao u zagrebački HNK (1977–86). Uspješno tumači i klasične i moderne likove, od Bazilija (P. Calderón de la Barca, Život je san) i Soranza (J. Ford, Šteta što je kurva) do Jacka (Ž. Senečić, Otmica) i Đimija (M. Grgić, Đimi odlazi), a više je uloga ostvario u Shakespeareovim dramama: Klaudije u Hamletu, Petruccio u Kroćenju goropadnosti, Otelo u istoimenome komadu. Osobito se izdvajaju nagrađivane interpretacije Tripčeta u Držićevu Dundu Maroju i Kamova u Šnajderovu Kamovu. Često glumi i na filmu; prvu zapaženu ulogu tumačio u Ljubici (1978) K. Golika, popularnost je stekao televizijskom serijom Mačak pod šljemom (i filmom Snađi se, druže, 1982) B. Makarovića, koja je predodredila mnogobrojne njegove daljnje uloge »likova u uniformi«. Ostale značajnije uloge: Izgubljeni zavičaj (A. Babaja, 1980), Pad Italije (L. Zafranović, 1980), Zločin u školi (B. Ivanda, 1982), U raljama života (R. Grlić, 1984), Velika pljačka vlaka (D. Šorak, 1984), Večernja zvona (L. Zafranović, 1986), Život sa stricem (K. Papić, 1988), Stela (P. Krelja, 1990).
