Korint (Korintos, grčki Κόρıνϑος, Kórinthοs, novogrčki izgovor [ko'rinϑos]), grad i luka na sjeveroistočnome Peloponezu, uz Korintsku prevlaku, Grčka; 30 176 st. (2011). Leži u jugoistočnome dijelu Korintskoga zaljeva, 7 km sjeveroistočno od istoimenog antičkoga grada, odnosno 84 km zapadno od Atene. Osnovan je 1858. na mjestu naselja razorenoga potresom. Iz antičkoga doba sačuvane su mnogobrojne građevine (Apolonov hram iz VI. st. pr. Kr., terme, teatar, odeon i dr.). Važno industrijsko središte (prerađivačka, prehrambena, tekstilna industrija; rafinerija nafte) i živo prometno čvorište. Turizam. – U antičko je doba Korint bio istaknuti grčki grad. Osnovali su ga, vjerojatno u IX. st. pr. Kr., Dorani. Održavajući veze osobito s Malom Azijom i Egiptom, razvio se kao važan pomorski trgovački grad (sastojao se je od utvrđenoga dijela – Akrokorint – i dviju luka) i jako grčko kulturno središte (→ istamske igre). Od VIII. do VII. st. pr. Kr. osnovao je mnogobrojne kolonije. Poznat u VII. i VI. st. pr. Kr. i kao središte keramičke proizvodnje (protokorintske i korintske vaze). Pri kraju VI. st. pr. Kr. prišao je Peloponeskomu savezu; trgovačka konkurencija Atene i Korinta bio je jedan od razloga Peloponeskoga rata (od 431. do 404. pr. Kr.). Protiv prevlasti Sparte Korint je od 395. do 386. pr. Kr. vodio Korintski rat. Od IV. st. pr. Kr. slabi njegova ekonomska važnost. Grad su razorili Rimljani 146. pr. Kr., a sto godina poslije (44. pr. Kr.) Cezar je ondje osnovao koloniju Laus Julia Corinthus. U I. st. apostol Pavao utemeljio je u Korintu kršćansku općinu iz koje je 55. i 56. godine Korinćanima uputio dvije poslanice s obiljem podataka o životu helenističkoga doba. U bizantsko doba Korint je bio glavni grad teme Peloponeza; u vlasti Mlečana (1421–58. i 1687–1715) i Osmanlija (1458–1687. i nakon 1715). Godine 1822. ušao je u sastav oslobođene Grčke.
