Konstancije I. (latinski Flavius Valerius Constantius [fla:'wi·us wale:'ri·us ko:nsta'nti·us], s nadimkom Chlorus [klo:'rus], rimski car (?, oko 250 – Eboracum, danas York, 306). Otac Konstantina I. Velikoga. Kao cezar (293) dobio na upravu Galiju, a nakon nekoliko godina i Britaniju, koju je u dugotrajnim borbama osvojio. Potom je ratovao na Rajni protiv Germana (pobjeda nad Alemanima 298). Nakon abdikacije obaju augusta, Dioklecijana i Maksimijana, postao je (305) car, nasljednik Maksimijana na zapadu. Umro je u Britaniji nakon pobjede nad Piktima.
