konektor (engl. connector, od lat. con/n/ectere: spojiti, povezati), spojnik, vezno sredstvo. U posljednje vrijeme obično se upotrebljava u značenju veznoga sredstva (tzv. rečeničnih priloga ili priložnih izraza) na razini teksta (diskursa). Konektori se dijele po značenju, i to na suprotne (adverzativne): međutim, ali, naprotiv, za razliku od (npr. Sastanak je već odavno bio završen. Međutim nitko još nije odlazio), aditivne (rečenica koja slijedi dodaje nešto sadržaju prethodne rečenice): štoviše, uz to, osim toga (npr. Nema više razloga za čekanje. Štoviše, već je i prije trebalo otići), zaključne (konkluzivne): dakle, prema tome, s obzirom na to, jednom riječju, sve u svemu (npr. Pregovaramo već godinama i ništa nismo postigli. Prema tome treba pokušati drugim sredstvima), mjesne (lokalne): ovdje, tu, tamo, ondje, ovamo (npr. Ušli smo u dvorac sa stražnje strane. Tamo je sve bilo mirno), vremenske (temporalne): u međuvremenu, nakon toga, prije toga, zatim (npr. Uspjeli smo ga nagovoriti da dođe. Nakon toga sve je bilo lakše), objasnidbene (eksplikativne): naime, drugim riječima, jednostavnije rečeno, bolje reći (npr. Sada sve treba raditi nanovo jer su se prilike posve izmijenile. Drugim riječima, postignuti dogovor više ne vrijedi), uvjetne (kondicionalne): u tom slučaju, inače (npr. Morate se pripremati bar nekoliko tjedana. U tom slučaju sve će biti u redu), dopusne (koncesivne): ipak, svejedno, usprkos tomu, unatoč tomu (npr. Pripremali smo se tri tjedna. Unatoč tomu nismo uspjeli).
