kombinatorne varijante (franc. variantes combinatoires), varijante fonema ili morfema (monema) koje nikada ne dolaze u istome fonemskom ili morfemskom okružju. Ako one među sobom očituju srodnost (varijante fonema artikulacijsku ili akustičku, varijante morfema semantičku), takve su jedinice varijante istoga fonema, odnosno morfema. Tako su za nazalni fonem /n/ u hrvatskom kombinatorne varijante velarna [ŋ] (ispred velara /k, g, h/, npr. u Anka [áŋka]) i dentalna [n] (npr. u Ante [ánte], Ana [ȁna]); kao što [ŋ] ne dolazi nikada u kontekstima gdje dolazi [n], tako vrijedi i obratno (zato se kaže kontekstualne varijante); u američkoj terminologiji, [ŋ] i [n] su u komplementarnoj distribuciji. Na morfemskoj razini, npr., /br-/ ili /zv-/ dolaze samo u kombinaciji s morfemima infinitiva (brati, zvati), participa radnog i trpnog (brao, brala, bran, brana) itd., a varijante /ber-/ ili /zov-/ u kombinaciji s drugim morfemima kao što su oni za prezent, imperativ (berem, berete, beri, berite; zovem, zovete, zovi, zovite). I takvi morfemi strogo su vezani uz kontekst, pa se zovu i kontekstualne varijante (franc. variantes contextuelles), a u američkoj terminologiji i za njih se kaže da su u komplementarnoj distribuciji.
