Karlovački mir, mirovni ugovor koji su 26. I. 1699. u Srijemskim Karlovcima potpisali predstavnici Svete lige (Habsburška Monarhija, Mletačka Republika, Poljska, Rusija) i Osmanskoga Carstva. Označava završetak rata započetoga 1683. pohodom velikoga vezira Kara Mustafa-paše na Beč. Zaključcima ugovora svakoj potpisanoj stranci pripao je dio zemalja osvojenih dotadašnjim ratovanjima prema načelu što tko posjeduje, neka mu i ostane (uti possidetis, ita possideatis). Poljskoj je pritom vraćena Podolija (Podolsk) i zapadni dio Ukrajine, a Osmansko Carstvo moralo je od srpnja 1700. Rusiji prepustiti Azov, pravo na neograničenu plovidbu Crnim morem te plovidbu trgovačkih brodova kroz tjesnace u Sredozemlju. Granica Osmanskoga Carstva prema Habsburškoj Monarhiji povukla se na tokove rijeka Save i Une. Habsburški car Leopold I. stekao je pritom cijelu Ugarsku i Transilvaniju osim temišvarskoga Banata, koji je ostao u sastavu Osmanskoga Carstva, cijelu Slavoniju i veći dio Srijema (osim jugoistočnog dijela sa Zemunom, Rumom i Srijemskom Mitrovicom), te Hrvatsku do Une i južno od Velebita. Hrvatska, koju je tijekom rada tzv. Komisije za razgraničenje (1699–70) zastupao P. R. Vitezović, stekla je svoje teritorije u dravsko-savskom međurječju kao i dio teritorija u dunavsko-savskom međurječju (do crte Slankamen–Rača), ali je znatan dio srednjovjekovne Hrvatske ostao u Bosanskom pašaluku. Iz hrvatskog teritorija izdvojen je prostor između rijeka Vrbasa i Une s Bosanskim Novim, Bosanskom Dubicom i Bihaćem, dio Posavine te uski pojas u istočnoj Lici. Sporazum između Mlečana i Osmanlija bio je potpisan naknadno u Beogradu (7. II. 1699). Razgraničenjem što ga je proveo providur Giuseppe Govato Grimani (Linea Grimani) Mletačka Republika zadržala je ratom stečene gradove Knin, Vrliku, Sinj, Vrgorac, Gabelu (Acquisto nuovo: novi posjed), na koje se proširilo ime Dalmacija. Uz to je dobila Moreju (Peloponez) te obalni pojas u Boki kotorskoj od Herceg Novoga do Risna. Kako bi spriječila izravan dodir s Mlečanima, Dubrovačka Republika zatražila je da se za Osmanlije uspostave koridori u predjelu zaljeva Klek–Neum i Sutorine, što je i prihvaćeno.
