Jupiter (lat. Iuppiter, Diespiter, indoeur. *dyews pHtēr: nebo otac), vrhovni bog italskih naroda, poslije izjednačen s grčkim Zeusom. Jupiter je bog svjetla, on šalje grmljavinu (Iuppiter Tonans) i munju (Iuppiter Fulgur), zaštitnik je pravde, istine, ćudoređa i braka (Iuppiter Farreus), vojsku zaustavlja na bijegu (Iuppiter Stator) i dosuđuje joj pobjedu (Iuppiter Victor). U povijesno je doba Iuppiter Optimus Maximus (najbolji i najveći) bio glavno božanstvo Rima. Najstariji hram rim. državnoga kulta na Kapitoliju bio je posvećen Jupiteru, Junoni i Minervi; u njemu je senat donosio odluke o objavljivanju rata, ondje su se potpisivali međunarodni ugovori i vojskovođe prinosili žrtve, a pobjednički su imperatori nakon povratka u Rim u trijumfalnoj povorci najprije polazili u Jupiterov hram. Po Rimskom Carstvu podizani su mnogobrojni hramovi u čast Jupiterovu (najčešće na brežuljcima), koji su bili simbol rimske moći. U čast Jupiteru priređivale su se Plebejske i Kapitolijske igre, tri vinske svetkovine, obredi o Idama (13. ili 15. dan u mjesecu) te svečana obredna gozba (epulum Iovis) u sklopu javnih igara 13. rujna i 13. studenoga. U carsko doba često su ga u kultu poistovjećivali s različitim stranim, osobito istočnjačkim bogovima (Iuppiter Optimus Maximus Serapis, Sabazios, Dolichenus i dr.).
