struka(e):
Josquin des Prés
franko-flamanski skladatelj
Rođen(a): ? St. Quentin, Pikardija, oko 1440.
Umr(la)o: Condé-sur-l’Escaut, 27. VIII. ? 1521.
ilustracija
JOSQUIN DES PRÉS

Josquin des Prés [žɔsk' dεpʀe'] (Des Prez, Desprez, Despres i dr., latinizirano Josquinus ili Jodocus Pratensis), franko-flamanski skladatelj (? St. Quentin, Pikardija, oko 1440Condé-sur-l’Escaut, 27. VIII. ? 1521). Prema nekim izvorima iz XVI. stoljeća učitelj glazbe bio mu je vjerojatno J. Ockeghem. Rano je otišao u Italiju, gdje se poslije i zaredio. Najprije je djelovao u Milanu kao pjevač u zboru katedrale (1459–72) i kao pjevač i prepisivač nota u najuglednijoj onodobnoj talijanskoj pjevačkoj kapeli na dvoru Sforza (1473–79), potom u Rimu kao član papinske pjevačke kapele (1486–99) te kao glazbenik na dvoru u Ferrari (nakon 1503). Djelovao je i u Francuskoj i Flandriji (St. Quentin, Cambrai, Antwerpen). Potkraj života bio je prior crkve Notre Dame u mjestu Condé-sur-l’Escaut. Opus mu obuhvaća crkvene skladbe, među kojima je 18 misa (i još 12 pripisanih), 6 zasebnih misnih stavaka (i još 4 pripisana), 84 moteta (i još 80-ak pripisanih) i 72 svjetovne skladbe–šansone (i još 30-ak pripisanih). Sva su djela, osim triju crkvenih i 20-ak svjetovnih, pisana za višeglasne sastave od 4 do 6 glasova. Mise su najvažniji dio Josquinova opusa i jedino je među njima moguće uspostaviti određeni kronološki poredak u pogledu nastanka. Obilježava ih povremeni utjecaj svjetovne glazbe, većinom linearna apolinijska polifonija s nježnim sinkopama i gotovo neprekidnim tijekom u svim dionicama, duge sinusoidalne melodije u gornjim dionicama, lakoća i prozračnost sloga, tehnika parodije i druge temeljne odrednice Josquinova stila. Posebno se ističu mise s cantus firmus na napjeve L’homme armé i Ave maris stella. Većina moteta, koje odlikuje velika raznolikost, potječe iz zrele faze Josquinova djelovanja, ali im je nemoguće odrediti redoslijed nastanka. Isto vrijedi i za šansone, kojima je još teže utvrditi prilike prvih izvedbi i načine izvođenja. Izbor tekstova za motete i šansone odaje Josquinov izraziti humanistički ukus, koji je najavio ekspresivnu integraciju riječi i glazbe u kasnijoj renesansnoj glazbi. Ugledan i slavljen za života kao rijetko koji umjetnik uopće, Josquin se smatra prvim pravim i, uz Orlanda di Lassa, najboljim renesansnim skladateljem. Bio je prvi veliki glazbenik čija su se djela nakon otkrića glazbenog tiskarstva 1501. distribuirala u reprezentativnim izdanjima istaknutih tiskara u Italiji, Njemačkoj, Francuskoj i Flandriji, pa su se zbog goleme popularnosti Josquinove glazbe obilato krivotvorila, što je uzrokom najvećega broja pripisanih i nesigurno atribuiranih djela u povijesti glazbe.

Citiranje:

Josquin des Prés. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/josquin-des-pres>.