javna vjera

javna vjera (lat. fides publica), posebna dokazna snaga koja se pridaje postupcima predstavnika javne vlasti ili osoba s javnim ovlastima, odn. ispravama što su ih one sastavile, a sastoji se u tome da se uopće ne može ili tek ograničeno može pobijati drugim dokazima (npr. svjedocima). U pretežno usmenoj pravnoj kulturi javnu vjeru uživali su postupci i iskazi određenih osoba (pristav), a ondje gdje su prevagnuli pisani dokazi, tu su vjeru imale isprave javnih bilježnika (notara) i kaptola kao vjerodostojnih mjesta (loca credibilia). U suvremenim pravnim sustavima takvu posebnu dokaznu snagu imaju javne isprave.