Jahjapašići, osmanska obitelj čiji su članovi igrali istaknutu ulogu u balkanskim dijelovima Osmanskoga Carstva u XV–XVI. st. Nazvana je po svojem utemeljitelju Jahja-paši (u. nakon 1514), koji je bio sandžak-beg bosanski (1480–81., 1501–02), beglerbeg rumelijski (1481–82., 1489., 1503) i anatolijski (1489) te vezir (od 1504). Njegov sin Bali-beg (u. 1527) bio je sandžak-beg valonski (1506), bosanski (1521), smederevski (1521–23) i vidinski (1523). Sudjelovao je u osvajanju Srebreničke banovine i Beograda te u bitki na Mohačkome polju (1526). Njegov brat Mehmed-paša (u. 1548), smederevski sandžak-beg (1527–34., 1536–oko 1540) i budimski beglerbeg (1543–48), istaknuo se u pohodima na Beč (1529., 1532). God. 1536–37. osvojio je Slavoniju. Mehmedov sin Arslan-paša (u. 1566) istaknuo se u zaposjedanju Slavonije. Bio je prvi sandžak-beg Požeškoga sandžaka (1537–41., 1560–61) i budimski beglerbeg (1565–66). Pogubljen je pod Sigetom zbog vojnog neuspjeha. Članovi te obitelji obnašali su visoke upravne i vojne dužnosti u Osmanskome Carstvu, a bili su i osnivači mnogih vjerskih zaklada (vakufa) te graditelji džamija (Požega).
